Nezaposlenost pada, ali ne svugdje: regionalni raskorak na tržištu rada

Hrvatska je u 2024. godini zabilježila nacionalnu stopu registrirane nezaposlenosti od 5,9% prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) — najnižu u proteklom desetljeću. Ovaj podatak svakako je pozitivan pokazatelj, no agregat skriva dramatične regionalne razlike koje su sve više zabrinjavajuće s aspekta kohezijske politike EU-a. Zagreb i Splitsko-dalmatinska županija bilježe stope ispod 3,5%, s rastućom potražnjom za radnom snagom u ICT sektoru, turizmu i logistici. Nasuprot tome, Sisačko-moslavačka županija bori se sa stopom od 13,2%, a Ličko-senjska s 11,8% — razine koje su strukturne, a ne ciklične prirode, i ne reagiraju na kratkoročne poticaje. Uzroci su višestruki: nedostatak velikih poslodavaca izvan javnog sektora, demografsko starenje, te devastacija potresima iz 2020. koja još uvijek nije u potpunosti sanirana. HZZ-ovi podaci pokazuju da se u tim županijama broj aktivnih tražitelja zaposlenja smanjuje — ali ne zato što pronalaze posao, već jer se iseljavaju ili izlaze iz evidencije. Ova razlika između „pada nezaposlenosti” i stvarnog poboljšanja na tržištu rada ključna je za razumijevanje domaće ekonomske situacije. Europski strukturni i investicijski fondovi namijenjeni su upravo ovakvim slučajevima, ali apsorpcijska sposobnost tih regija ostaje niska zbog administrativnih kapaciteta lokalnih uprava. Bez ciljane politike zapošljavanja i privlačenja investicija na regionalu razinu, raskorak će se produbljivati neovisno o tome koliko nacionalni prosjek izgleda ohrabrujuće.